Petak, Januar 18, 2013
Zamka
Ta emocija se sirila kao magla. Uzaludno je pokusavanje da je izbrisem. Kako rasterati maglu? Tako gusta, bela, svilenkasta i neuhvatljiva, tako jeziva, zastrasujuca i prelepa. Okruzila me je, cini da gde god pogledam izgleda kao da gledam samo jednu tacku, samo u jednom pravcu, samo u njega. U tu emociju, u tu maglu.... Jel to sudbina?
Svojim maglicastim prstima dodirnuo je moje srce koje je bilo led ispred sveta. Probudio je sve zamrlo duboku unutra, izvukao sva secanja, oslobodio zarobljeni bol kroz jedan uzdah i pretvorio ga u suze.
U glavi eho:"Ja sam tu, ne pokusavaj da volis nekog." Sudbine su se izmesale, ukrstile, rasplele na milion nacina i naterale me da negde u tom haosu izgubim tvoju ruku. Sada se vracam po hiljadu puta onom danu kad sam te prvi put srela, prolazim kroz deza vu bez kraja dok ocima crtam dan kad ces me ponovo prigrliti. Tog dana kada te ponovo budem videla sve reci koje nisam mogla da kazem cu pretvoriti u prasinu.